Beci

O osnivaču

Bela pl. Panthy

Glazbenik, glazbeni pedagog, skladatelj i dirigent, dobar organizator i animator, poliglot, a prije svega veliki čovjek – sve su to riječi koje bi ukratko mogle opisati Belu pl. Panthyja, osnivača i prvog umjetničkog voditelja Brodskog harmonikaškog orkestra čije ime orkestar danas i nosi.
Beci je rođen u Pakračkoj Poljani 1926. god. Već 1929. god. obitelj seli u Slavonski Brod, grad u kojem Beci živi i radi do kraja života. Kao dječak uči svirati violinu i klavir, a neposredno nakon Drugog svjetskog rata i harmoniku.
Od 1949. godine svira u glazbenom sastavu Melody, u kojem djeluje kao vođa sastava, skladatelj i aranžer. Po struci nastavnik muzičkog odgoja, radeći u Prvoj narodnoj osmogodišnjoj školi, ne drži se samo plana i programa koji taj školski predmet predviđa, nego uvijek nastoji unijeti onu ljudsku komponentu u svoj rad.
Tako je primjerice osnovao đački bend koji je svirao na proslavi mature svoje generacije. 1963. godine prelazi raditi u Osnovnu glazbenu školu, a od 1983. godine pa sve do umirovljenja, 1991., obnaša dužnost ravnatelja te škole.
Becijev rad nije bio ograničen samo na pedagoški. Između ostalog, autor je nekoliko skladbi koje su u to doba bile zapažene, no čini se da je ipak najviše postigao kao dirigent. 1966. godine, od učenika Odjela harmonike sastavlja harmonikaški orkestar, koji je po puno toga bio i ostao poseban. Harmonikaški orkestar je u to vrijeme bio velika novina zbog tipa muziciranja koji do tada nije bio poznat u Slavonskom Brodu.
Već sljedeće godine orkestar sudjeluje na glazbenoj smotri u Zagrebu i time započinje neprekinut niz koncerata, sudjelovanja na natjecanjima, raznim smotrama, festivalima… Od 1978. pa sve do 1988., dakle punih deset godina, Beci je bio i kapelnik-dirigent Puhačkog orkestrau Slavonskom Brodu. Između ostalog, bio je i inicijator otvaranja Srednje glazbene škole u Slavonskom Brodu, te dva područna odjela Osnovne glazbene škole u mjestima u okolici Slavonskog Broda.
Beci je uistinu bio istaknuta osoba u kulturnom životu grada, a zahvaljujući znanju brojnih stranih jezika (njemačkog, talijanskog, slovačkog, mađarskog), kao i upečatljivoj osobnosti, uspješno je surađivao s inozemnim skladateljima orkestralne glazbe. Među njima se ističe Adolf Götz, njemački kompozitor koji je inspiriran zvucima slavonske glazbe skladao Slavonsku rapsodiju.
Beci je punu afirmaciju vrsnog umjetničkog voditelja i vrhunskog pedagoga postigao vodeći harmonikaški orkestar gotovo do posljednjeg dana života i brinući za njegove članove do te mjere da ih je zvao ˝svojom djecom˝. Odgojio je brojne generacije glazbenika, ali prije svega vrijednih, mladih ljudi koji se uvijek rado sjete perioda života provedenog u orkestru, brojnih putovanja, stečenih prijateljstava i pokojih simpatija.
Becija njegova ˝djeca˝ nisu zaboravila, nisu dopustila da orkestar prestane s djelovanjem, a njegov rad padne u zaborav, nego su nazvala orkestar po njemu, vrijedno rade i ostvaruju nove uspjehe.